Čitam o svom ovom ludilu koji je trenutno zahvatio kuglu zemaljsku. Putin poludio i prijeti svima oko sebe, prema neslužbenim informacijama saznao sam da je punicu dao poslati na gulag jer "nije dovoljno prijateljski nastrojena". Očito ne kuži da punice sve pamte, pa čak i ako ih pošalješ na gulag. Bar ju je poslao osobnim automobilom pa će to možda umanjiti njenu ljutnju.

Ludi ameri ljuti da ljući ne mogu biti. Ruše cijene goriva, uvode puste sankcije jadnim rusima. Kao da im nije dovoljno to što su rusi. Nikad gori odnosi dviju velesila.

S druge strane gledam ove bolesnike u Siriji. Dali djetetu pištolj da likvidira dvoje ljudi i još ga gamad bodri. Evo upravo čitam da je i bosna nekakav oblik bačve baruta što se tiče tih terorista. Čak tri tisuće munđosa ćući i čeka savršenu priliku da unište i ovo malo bosne što je ostalo. Pa pustite naše susjede, nisu oni krivi.

Samo molim Boga da ne naprave neko sranje u Hrvatskoj. Em što je moja država, em što bi nam sjebalo turizam, jedinu stvar u kojoj smo kolko tolko stabilni.

Čitam sve ovo i jednostavno ne vjerujem da smo mi ljudi u tolikom k*rcu. Nadam se samo da se Slovenija neće umiješati u sve ovo, to bi definitivno presudilo.

Zato, u nadi da će sve biti u redu slušam Bobu i uživam dok još mogu.

Jedna od najodlučnijih novogodišnjih odluka mi je bilo da više ne pušim. Naravno, bilo je tu i odluka u kojima obećajem samom sebi da ću se više uhvatiti knjige jer su kolokviji i ispiti brzo. Jedna od odluka je tvrdila da ću ubaciti zdravlje u svoj život, da ću trčati često, da ću se ostaviti nezdrave hrane, koja je izašla iz samog grotla pakla. Ukratko, odlučio sam poboljšati svoj kmetski život. Odlučio sam čak i uštediti novce da mogu curi kupiti kolač iz konzuma, ili ju odvesti na kavu ili nešto tako. Al eto, sve se uglavnom izjalovilo.

Prvi sam kiks napravio već 01.01. i možete samo pogoditi što. Probudio sam se totalno umoran, iscprljen, jedva sam držao glavu u uobičajenom, normalnom, položaju. Nakon nekoliko sekundi počeo sam se znojiti. Manjak nikotina! Posegnuo sam za kutijom i u zadnji sekund uspio se oduprijeti tom prokletom nagonu. Borio sam se sa sobom punih pola sata da bi na kraju izvadio to sranje iz kutije i zapalio. Odjednom ko da sam ponovo rođen, sve je ko prije, super se osjećam. Nema više umora, a bome ni iscrpljenosti. Dobro, možda sam malo preuveličao, al bilo mi je bolje nego prije.

Ostale novogodišnje odluke protekle su poprilično isto, ne bih se želio dodatno sramotiti sa ovim djelom za skupljanje za kolač curi i meni ili za zdraviji život pa ću za sada stati. Hoću reći, kad kod kažem "neću više", uvijek to ponovim. Tako da mi je najbolje mučati i ostaviti se gluposti.

Tako sam jednom rekao babi da neću sjediti na hladnom betonu, al prvom prilikom sam pokupio prehladu i to kvalitetnu. Baba me je polila svetom vodom i proklela čovjeka koji je izmislio beton. Također mi je i zaprijetila da će me se odreći preko glasa koncila ako ponovim ovu pogrešku.

Hoću reći, ponekad kad kažem "neću više" ne mislim baš najozbiljnije. Očito nisam dovoljno promislio o toj odluci.